“Gdje si bre čovječe, šta se radi? Evo, brate, vala ništa specijalno. Elem, kako je kod tebe, ovaj, kako su tvoji? Ma, dobro su, ništa specijalno. A tvoji? Super, rade i tako… Ono, pozdravi ih i, znači, javi se nekad. Aj važi, čujemo se!”
Ovako izgleda tipičan razgovor dvoje mladih ljudi kada se sretnu na ulici, u bilo kojem kraju Srbije.
Kratka i česta poštapalica “bre” koju često možete čuti u govoru stanovnika Srbije nosi jako duboku priču o svom nastanku. Ne samo jednu, već nebrojeno njih, i sve su donekle uvjerljive.
Momo Кapor za riječ kaže sljedeće:
”Ona služi da izrazi odobravanje i divljenje, istovremeno, neodobravanje i žaljenje, služi za čuđenje, za poziv i opomenu, za iznenađenje, za podsticanje, hrabrenje, sokoljenje i za preklinjanje. U tom malom bre smo mi, sa svim manama i vrlinama – čini se, ono je naša suština”.
Veći problemi nastaju kada se treba objasniti porijeklo (etimologija) same riječi „bre“. U svoj toj gunguli izdavaju se nekoliko najpopularnih hipoteza porijekla: ”turska”, ”grčka”, ”keltska”, ”španska”, ”italijanska” i autohtono-nihilistička hipoteza.
Turska hipoteza je najstarija. Po ovoj hipotezi ”bre” znači stoka, magarac ili pak budala, glupak ili nešto slično tome.
Nešto manje popularnija je grčka hipoteza koja kaže da ”bre”, kao i ”more” i slične riječi, pa i ”bolan” potiču od srednjovekovne grčke riječi βρε (bre), koja je se razvila od starogrčkoge riječi μρε (mre) a ona od starogrčke riječi μορέ (more) što je vokativ riječi μορόϛ, μῶροϛ (moros) a znači luda, ludak, budala, moron i sl. Drugi kažu da su Grci to predali Turcima a oni nama, dok treći kažu da je bilo obratno tj. turska riječ ušla u grčki pa iz grčkog u srpski i ostale jezike. Neki pak kažu da to ima i neke veze i sa italijanskom rječju ”re”.
Postoji i verzija u kojoj se vjeruje da ”bre” dolazi od italijansko-latinske riječi fra što je skraćeno od frater što znači brat. Кeltska hipoteza kaže, pošto su Кelti jelte bili u ovim krajevima, da ovo ”bre” potiče od keltske reči ”bri” što znači poštovanje, moć, snagu i sl.
Španska hipoteza koja, u zadnje vrijeme, postaje najpopularnija jeste da ova riječ potiče iz španskog jezika tj. od riječi hombre što znači čovjek. Ova hipoteza ima i dvije pothipoteze. Prva je da ova riječ u Srbiju i međ Srbe, navodno, dospjela preko krstaša među kojima je bilo i dosta Španaca. Naime španski krstaši su se, prolazeći kroz Srbiju u 12. vijeku, međusobno, a i lokalce nazivali ”hombre” i tako se ona ustalila. Druga, više zastupljena, pothipoteza je da riječ ”hombre” nije ušla neposredno iz španskog već iz Ladino jezika Sefardskih Jevreja koji su, kao što je poznato, iz Španije jednim dijelom došli u Srbiju i Beograd. Gdje su, ni manje ni više, baš Dorćolci skratili ovo njihovo ”hombre” na ”bre”!
Ova riječ predstavlja skraćenu verziju vokativa riječi BRAT odnosno skraćenicu riječi BRATE.
Razvoj riječi izgleda ovako: BRATE >> BR’TE >> BR’E >> B’E. Ovdje vidimo kako uslijed brzine govora ili nekih drugih utjecaja riječ postepeno gubi slova.
“Brte”, kao prva promjena, je izraz koji se takođe često koristi kao uzrečica, naročito u Bosni, a ”be” jeste najkraći oblik ove riječi koji je najviše zastupljen na jugoistoku Srbije kao i u Makedoniji i Bugarskoj.
Takođe u BiH postoji i ”ba” oblik. Danas je i cijela reč ”brate” takođe uzrečica kod mnogih a u Crnoj Gori gotovo neizostavna.
