KAK0 DA SE ZAŠTITIMO 0D LJUDI K0JI NAM ŽELE ZLO: Samo uradite OVO i gledajte šta će da se DESI – savetuje Otac Predrag
Otac Predrag Popović govori i o sadržaju i formi svih iskušenja koje Bog stavlja pred nas ljude i zašto je to važno za naš duhovni razvoj.
Svima nam se dešava: nađemo se u situaciji da mislimo da nema izlaza, to je sasvim normalno i sastavni dio života. U tim trenucima važno je poduzeti pravu akciju.
Sva mudrost se krije u rečima oca Predraga Popovića. Pažljivo slušajte šta imaju za reći i prihvatite njegove savjete u budućnosti.
Kako da se zaštitimo od onih koji nam žele zlo
Navodi da se ne trebamo plašiti ovoga ili onoga što će ovaj ili onaj reći, treba da uradimo svoj deo posla i idemo Gospodu, a drugi da vide šta će da rade sa mržnjom. On nam također otkriva kako se, kao ljudi od vjere, možemo zaštititi od onih koji bi nam učinili zlo ili nam čak nauditi, te kako se možemo zaštititi od njih.
Trebamo se moliti za one koji nam žele zlo i one koji nam ne žele dobro. To je jedina istina, jer ako bismo zapalili jednu svijeću, mogli bismo zapaliti hiljadu svijeća svaki dan, a On bi radio šta je htio. Možda je On odgovor na naše molitve.
Taj čovek koji nas namerno provocira može biti poslan od Boga da usliši naše molitve i podigne nas na viši nivo da znamo da to nismo – kaže otac Predrag Popović.
BONUS:
Siroti starac je došao na pijacu znajući da nema novca ni za hljeba..
Na živopisnoj pijaci u gradu, gdje se šarenilo boja voća i povrća miješalo s razgovorima prodavača i kupaca, pojavio se siroti starac. Vidljivo iscrpljen, s izražajem tuge na licu, koračao je polako između tezgi, znajući da nema novca ni za osnovne potrepštine.
Prodavači su, kao i obično, bili zauzeti posluživanjem kupaca, ali jedan od njih primijetio je starca kako neodlučno stoji pored tezge s jagodama. Bez oklijevanja, pristupio mu je s osmijehom i ljubaznim tonom.
“Djede, molim te, Bog te blagoslovio. U redu?” upitao je prodavač, pružajući mu znak pažnje i suosjećanja.
Siroti starac, iznenađen takvim pristupom, pogledao je prodavača s mješavinom tuge i nada, a zatim tiho odgovorio: “Mogu li nešto pitati?”
Njegov glas odavao je tragove godina provedenih u životu punom izazova i boli.
“Naravno, slušam li?” odgovorio je prodavač, pokazujući svoju spremnost da sasluša starca.
Starac je nastavio, izgovarajući riječi ispunjene tugom i nemoći: “Sine, penzija mi stiže za dva dana, a nemam dinara. Mogu li probati malo jagoda? Nisam imao novca da ih kupim…”
Prodavač ga je prekinuo prije nego što je završio rečenicu. “Djede, ne brini,” rekao je, smirujući njegove brige.
Bez oklijevanja, prodavačica je počela puniti vreću jagoda za starca, dok je on stajao, pomalo iznenađen, ali i zahvalan zbog neizmjerne dobrote koju mu je pokazala.
Kad je vreća bila puna i spremna, prodavačica mu je pružila sa osmijehom, a u očima joj se vidjela iskrena briga i suosjećanje.
Starac, obuzet emocijama, nije mogao sakriti suze koje su mu se stvorile u očima. Pogledao je prodavačicu, riječi mu nisu bile potrebne da izrazi zahvalnost koja mu je ispunila srce.
Onda je, dok su mu se oči punile suzama, primijetio poruku koju mu je prodavačica ostavila u vreći s jagodama: “Želim djedu puno sreće i života!”
Starac se okrenuo prema prodavačici, a u njegovim očima nije bilo samo zahvalnosti, već i divljenja prema činu dobrote koji mu je upravo pokazala.
“Danas je ljudski element izgubio vrijednost,” rekao je tiho, ali odlučno, “ali ti si pokazala da si čovjek.”
Na trenutak, pijaca je postala svjedokom nečeg više od obične razmjene robe – postala je mjesto gdje se očituje ljudska dobrotom i saosjećanje, gdje su se izgubljene nade obnavljale i gdje je jedan prodavač pokazao da je čovjek prije svega.
Ta priča nije samo o jagodama ili pijaci, već je o ljudskosti, dobroti i suosjećanju koje nas čini boljim ljudima i čini svijet ljepšim mjestom za sve nas.
