“Očuh je mene i brata prihvatio kao kao svoju djecu, od prvog dana se super slažemo sa njim i tako već 15 godina.
Prije neko veče sam čula kako priča sa mojom mamom, isplakala sam se kao nikada u životu. Kaže, da je svjestan toga da on nije naš (biološki) otac, ali da mu smeta kad ga ljudi podsećaju na to.
Jako sam se isplakala nakon te rečenice, mislim da mu nikad nisam pokazala koliko mi znači on, njegova ljubav i podrška.
Sjećam se situacije od prije 10ak godina kada je hteo mene i brata oficijalno da usvoji i da nam da njegovo prezime ali ja nisam htjela jer bih time povrijedila svog biološkog tatu, koga vjerovatno ne bi ni bilo briga jer nas je viđao 1x godišnje kad mu se ćefne.
Kajem se zbog toga jer sam vjerovatno povrijedila čovjeka
BONUS VIC:
Kaže žena mužu:
– Dragi, idem u teretanu.
– Dobro, draga.
Drugog dana kaže žena mužu:
– Dragi, idem na aerobik.
– Dobro, draga.
Trećeg dana kaže žena mužu:
– Dragi, idem na jahanje.
– Znam, draga, konj je zvao već tri puta.
BONUS VIC:
Mujo dolazi u kafić na jutarnju kavu i viče s vrata konobaru Hasi:
– Haso, bolan, de jednu duplu kafu…
Haso mu donese narudžbu i upita:
– Jel’, bolan, a što s’ u zadnje vrijeme počeo naručivat’ duplu kafu?
Mujo uzdahne:
– E moj Haso, ja t’ se dižem svako jutro u 6 sati točno…
Haso se zbuni:
– Pa što tako rano?
Mujo slegne ramenima:
– Pa zbog jutarnje gimnas’t’ke…
Haso još zbunjeniji:
– Šta vježbaš svako jutro?
Mujo se nasmije: – Jok ja, bolan… komšinica, i to ko od majke rođena
