Na estradi postoji veliki broj pjevača i pjevačica od kojih je moguće na prste jedne ruke prebrojati onekoji su pravi prijtelji. Poznato je da postoje velika suuparništva koja nerijetko epilog imaju i na sudu kao što je to slučaj sa Cecom i Karleušom.
Poznato je da je renomirani pjevač Amir Rešić, nadaleko poznat po nadimku Nino, svojim nastupima na pozornici oduvijek izazivao divljenje i poštovanje. Međutim, malo je pažnje posvećeno njegovom osobnom životu. Opće je poznato da je tragično napustio ovaj svijet u dobi od 43 godine zbog zdravstvenih komplikacija.
Očito je namjeravao oženiti Sandru Rešić, imenjakinju svoje majke, jer ju je naslijedio od oca. Ono što je mnogima ostalo nepoznanica jeste da je bio i oženjen Jasnom Konjević, suprugom poznatog pjevača Šerifa Konjevića. Tijekom zajedničkog druženja Jasna i Šerif su doživjeli prekid. Za to vrijeme u scenu je ušao Nino i dobili su kćer po imenu Amela, što je dokaz njihove ljubavi.
Unatoč kaotičnom životu, Nino je ostao iskren prema svim svojim kćerima, iako mu je bilo žao što ne može s njima provoditi puno vremena. Jednom prigodom je spomenuo kako je čuo da Šerif gaji bijes prema njemu i traži odmazdu, ali to nije dalje od istine jer Jasna nije bila dostupna kada je Nino ušao u njen život.
Poznati bosanskohercegovački folk pjevač Šerif Konjević proslavio se osamdesetih godina prošlog stoljeća hitovima poput “Bijela vjenčanica”, “Kunem ti se bratom”, “Naći ću je po mirisu kose”, “Hej, kafano”. , Ostavljam te” i “Zbog tebe sam pio vino.” Rođen 26. travnja 1958. u Ključu, gradiću u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini (BiH), Šerif trenutno živi u Münchenu sa suprugom i sinom.
- Njegov glazbeni put započeo je sredinom 1970-ih, a sa svojih 17 godina objavio je svoj prvi singl. Od tada je producirao dvadesetak studijskih albuma i brojne singlove, čime je učvrstio svoju reputaciju jednog od najistaknutijih folk pjevača u regiji. Šerif Konjević je djetinjstvo i mladost proveo u Ključu, pored roditelja i braće Adema i Mehmeda. Otac mu je bio na raznim dužnostima, uključujući vojni oficir u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, sekretar Komiteta KPJ, sekretar škole i predsjednik općine.
Kao nestašno dijete, često se suočavao s posljedicama za svoje postupke, koje naziva “sankcijama”. Još sa nepunih šest godina izrazio je želju da se bavi pjevanjem. Njegov prvi improvizirani mikrofon bila je jednostavna limenka. Sa velikim žarom bi pjevao sevdalinke i narodne pjesme. Tijekom svog života njegova je misija bila uzvratiti majčinu nepokolebljivu podršku na bilo koji mogući način.
Iako nije osobito volio školu, kao učenik je bio izvrstan, osobito u matematici, često postizajući najbolje ocjene bez puno truda. Po završetku osnovne škole izvanredno upisuje srednju ugostiteljsku školu. Istovremeno postaje solista banjalučkog KUD-a „Vaso Pelagić“. U potrazi za mogućnostima zaposlenja, odvažio se u Sloveniju, ali je otkrio da trenutno nema slobodnih mjesta u odabranoj struci.
Nakon toga se vratio u Bosnu i Hercegovinu, gdje je počeo nastupati u jednom restoranu u Sanskom Mostu. Njegov repertoar činile su pjesme renomiranih umjetnika kao što su Šaban Šaulić, Nedeljko Bilkić, Muharem Serbezovski i drugi. U to vrijeme privukao je pažnju harmonikaša i skladatelja Ljube Kešelja koji je snimio njegovo pjevanje i snimku podijelio na ocjenu profesoru glazbe Damjanu Daši Babiću.
Konjevićeva karijera je doživjela značajan zaokret kada mu je Babić uputio poziv da dođe u Sarajevo i osigurao mu posao u renomiranom lokalu “Kum”. Kafana je svake večeri bila konstantno krcata, što je bio ključni trenutak Konjevićeva profesionalnog puta. Samo dva dana kasnije otputovao je u Beograd zajedno s Babićem kako bi snimio svoje inauguracijske pjesme.
Na debitantskom “singlu” bile su pjesme “O suze moje” i “Đul Zulejka”. Prvu su napisali Mehmed Hodović i Damjan Babić, dok je druga bila obrada narodne pjesme u Babićevom aranžmanu. Konjević je vokal uz pratnju orkestra Aleksandra Todorovića Krnjevca. Dok je služio vojni rok u Zaječaru, uveseljavao je publiku na svadbama i proslavama.
