“Imala sam nekih šest godina, moja mama bližila se pedesetoj jer me rodila s 43. Meni je bila lijepa iako je imala kratku kosu protkanu sijedima, koji kilogram viška te je stalno bila monotono obučena.
“A onda, kad je po jednu djevojčicu došla mama, kao da sam vidjela kraljicu iz Andersenovih bajki. Mlada, visoka, vitka, duge nakovrčane kose, u haljini i visokim potpeticama. Ne bih to doživjela tako silovito, da nije bilo onog pitanja o baki.
Djevojčica me upitala može li dobiti keks od moje bake.
Plakala sam tada majci i pitala je zašto izgleda staro, srećom sam joj se povjerila jer mi je udijelila mnogo korisnih lekcija na tu temu”
“I sama sam bila starija rodilja, rodila sam s 37 godina. Iako mi je kao klinki bilo žao što nemam 20 godina mlađe roditelje poput nekih mojih školskih kolegica, s godinama sam uvidjela koliko su mi moji pružili vremena, strpljenja, ljubavi i mudrosti, možda više nego da su me dobili kad su bili mladi i borili se da nešto stvore”.
“Baš zato ni ja nisam imala nikakav pritisak da moram roditi rano u ranoj mladosti, iako nisam htjela prijeći četrdesetu.
Jer, ipak žalim što su što sam bila relativno mlada kad su moji umrli, najprije otac, ubrzo za njim i tada 76-godišnja majka. Imala sam tek 33 godine. Nisu doživjeli unuke, a ja bih ih voljela doživjeti. Samo da bude zdravlja do tada”,
(Izvor: Moje vrijeme)
