Kad sam bila u sedmom mjesecu trudnoće, slučajno sam saznala da je moj muž imao aferu. Toliko sam se uzrujala da sam završila u bolnici, a moj muž je spakovao stvari i otišao kod ljubavnice. Tada je u bolnicu došla moja svekrva ušla u sobu. Sjela je na rub kreveta i rekla: “Sanja, nikad te nisam voljela, naš odnos nije dobar. Ali mislim da je ono što je moj sin učinio odvratno.
Žao mi je što ga nisam bolje odgojila. Možda nismo prijateljice, ali nosiš mog unuka pod srcem i tu sam za tebe.” Nije bilo nikakvih sentimentalnih riječi: donijela mi je spavaćicu, papuče, šalicu, domaću hranu, a zatim me dočekala kad sam bila otpuštena iz bolnice. Moja svekrva je bila ta koja je pokupila mene i kćer iz rodilišta (moji roditelji više nisu živi). S kćerkom živim kod nje – ne mogu si priuštiti unajmiti stan kao što sam prije.
Moja svekrva mi puno pomaže s kćerkom i zaista sam joj zahvalna na svemu.
