Upoznali smo se u srednjoj školi, prvi dan je sjela klupu iza mene.
Ona tjeralica pravde, tvrdoglava i najglasnija, iskrena i bez dlake na jeziku šta se kaže, uvek zrelija od svih, osoba koju ili voliš ili mrziš.
A ja mali bogatunko budala nezrela, razredni klaun, sa svakom curom nešto. Imali smo raznih veza i odnosa al uvijek smo se vraćali našem drugarstvu.
Završimo mi na nekoj razrednoj žurci pred kraj školovanja ona pijana ja pijan. Svašta sam joj priznao tu večer, da je volim od prvog dana, a ona se sutradan ničeg nije sjećala.
Bez hrabrosti da joj ponovim sve pustio sam je. Mjesecima nismo pričali, otišla u drugi grad da studira. Nekako smo opet propričali priznali sve osjećaje koji su otpočetka bili obostrani (al valjda je najteže priznati sebi pa drugima) pa započeli vezu.
Sad imamo 29 godina, 3 godine braka. Jučer mi je rekla da je trudna. Najsretniji dan.
