Uhvatio Hercegovac zlatnu ribicu:
-Ispunit ću ti jednu želju
-Daj mi nešto što niko u Širokom nema
Budi ga žena sljedeće jutro i kaže:
-Jozo ustani, hajdemo zetu na Bajram
BONUS ISPOVIJEST:
Nisam neki vozač, a zbog posla sam često na putu. Inače imam registriranu konzultantsku firmu u kojoj sam ja jedina zaposlena. Uglavnom radim za jednu grupaciju u Austriji, to je i dalek put i veći grad s gužvom, treba dovesti do tamo.
Odlučila sam zaposliti vozača i preporodila sam se, nemam stresa oko vožnje, ne moram voziti auto na pranje i servis, plus stignem spremiti sastanak i rješavati druge stvari u putu. Da se ogradim, niti ga iskorištavam, niti mu muljam oko plaće, prijavljen je, sve je legalno i nije mi žao dobro ga platiti jer nemam više brige.
Ali okolina to komentira kao da sam ubila čovjeka. Što si ja mislim, jesam li toliko bahata, mislim da sam kraljica. Kao, ponižavajuće je za njega i bezobrazno od mene što mi on otvara vrata auta, kao da ja nemam ruke. Gospođu se vozi na sastanke, a ne kao obične smrtnike i sl. Komentari najviše dolaze iz obitelji i nekad se stvarno zapitam jesam li ja ta koja je pogriješila.
