Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javio se u program Informera i iznio tvrdnju da Milorad Dodik, Nenad Stevandić i Radovan Višković ne mogu doći u Beograd zbog “međunarodne potjernice”. Ovu informaciju iznio je u sklopu obračuna sa studentima koji protestuju.
“A da se brinu za srpski narod… Sad da vas pitam, kako da Milorad Dodik dođe u Skupštinu Srbije da nešto predstavi, i on, i Stevandić, i Višković, kad je raspisana međunarodna potjernica za njima? Oni su namjerno organizovali ono nasilje 15. marta, samo da Republika Srpska ne bi mogla biti predstavljena u Skupštini Srbije i da ono što se dešava u Republici Srpskoj ne bi moglo biti izneseno. Kako to niko ne vidi? A šta ćemo po tom pitanju raditi, pa ne zna se”, izjavio je Vučić.
Međutim, Vučić je ili namjerno obmanuo javnost u Srbiji ili je neinformisan, jer za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem nije raspisana “međunarodna potjernica”, već centralna potjernica unutar Bosne i Hercegovine.
Međunarodnu potjernicu raspisuje Interpol na zahtjev domaćih pravosudnih organa, ali tek kada se utvrdi da osumnjičeni nisu dostupni pravosudnim institucijama vlastite države.
Na taj način, Vučić je još jednom pokušao povezati dvije stvari koje su u suštini nepovezane. Jedan je proces koji se vodi protiv rukovodstva Republike Srpske zbog napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a drugi su protesti studenata u Srbiji, izazvani tragedijom u kojoj je u Novom Sadu poginulo 16 ljudi, kao i nezadovoljstvom režimom koji je Vučić uspostavio.
Budući da je teško povjerovati da predsjednik Srbije nije informisan o tome kakva je potjernica raspisana za trojicu funkcionera iz Republike Srpske, otvara se pitanje da li ovim izjavama Vučić šalje poruku da oni trenutno nisu dobrodošli u Beograd.
Druga, surovija poruka Vučićeve konstrukcije rukovodstvu Republike Srpske jeste da su postali samo jedno od sredstava u njegovom pokušaju da zaustavi studentske proteste. Problemi koje imaju Dodik, Stevandić i Višković za Vučića su sada tek sporedna dešavanja koja koristi u rješavanju svojih unutrašnjih političkih problema.