“Moj brat je nestao prije 13 godina. Tražili smo ga godinama i na kraju izgubili svaku nadu. Sinoć sam stala na benzinsku pumpu, a pored mene je prošao muškarac noseći istu jaknu kakvu je moj brat nosio posljednji put. Zakrpe, izlizani rukav – bila je njegova.
Povikala sam bratovo ime. Muškarac se okrenuo, lice mu je problijedilo. U tom trenutku, moj telefon je zazvonio. Bila je to poruka od moje majke:
„Nadam se da si dobro. Upravo sam imala ružan san o tebi! Nestala si, baš kao i tvoj brat. Molim te, brzo dođi kući.“
Ukopala sam se u mjestu. Moja majka nikada mi ne šalje poruke bez razloga, a kamoli da mi priča svoje snove. Poklopilo se na jeziv način.
Večeras sam se vratila na istu benzinsku pumpu u isto vrijeme, nadajući se da ću ga ponovo vidjeti.
Ali njega nije bilo nigdje. Nikada nisam rekla majci – nisam htjela da je zabrinjavam. Ali ne mogu se otarasiti osjećaja da nešto strašno nije u redu.”
(Izvor: Brightside / Novi.ba)
