Istina je! Novak definitivno završava karijeru,njegove riječi rastužile cijeli svijet!!!

Već neko vrijeme, među ljubiteljima tenisa – i prijateljima i protivnicima – kruži jedno pitanje: kada će Novak Đoković završiti karijeru? Šapće se to po tribinama, piše po naslovnicama, ali Novak ne mari mnogo. On je još uvijek gladi vuka koji nije rekao posljednju riječ.

• Nedavno mu je, doslovno za dlaku, izmakla njegova 100. titula na ATP Masters turnirima – cifra koju malo ko u istoriji sporta može ni da sanja. I upravo sada, ponovo se nalazi u Monte Karlu, mjestu gdje pokušava da napiše novu stranicu svoje slavne karijere.

U drugom kolu tog turnira čeka ga Alehandro Tabilo, teniser iz Čilea. Meč je zakazan kao treći na Centralnom terenu, i neće početi prije 16 časova. A svi već drže dah, jer se zna – kad Novak izađe na teren, ne igra se tenis, igra se istorija.

• Uoči tog izazova, Đoković je dobio jedno ne baš lako pitanje: „Ako bi osvojio i 100. titulu i 25. grend slem – da li bi se povukao?“

Smireno, sa onim poznatim osmijehom koji mnogo toga krije, odgovorio je:
„Ne, mislim da ne bih.“

Objasnio je i zašto:

„I dalje osjećam da imam goriva u rezervoaru. Pokazao sam to i u Australiji, i u Majamiju – da i dalje mogu da igram na vrhunskom nivou. To mi i dalje donosi zadovoljstvo, i zbog toga želim da ostanem na terenu.“

Đoković ne bježi od takvih pitanja. Navikao je da ga ljudi iznova pitaju kad će da se oprosti. Neki čak govore da bi trebalo da završi karijeru dok je još na vrhuncu. Ali, on je čovjek kojeg ne vodi logika mase, već lična vatra.

„Mnogi su mislili da sam trebao da odem nakon olimpijskog zlata prošle godine. Ali, hajde da sačekamo i vidimo šta će budućnost donijeti“, rekao je, aludirajući na vječnu dilemu kada je pravi trenutak da se ode.

Zatim je uz osmijeh dodao:

„Ako mi kažete da ću 100. tituluosvojiti na bilo kojem od slemova ove godine, odmah bih to potpisao. Ali, to je veliki zadatak. Treba biti skroman i nadati se najboljem.“

Ono što je sigurno jeste da, iako Đoković ne planira skor povlačenje, ni on ne zavarava sebe. Svjestan je da godine ne idu u prilog, a tijelo – ono što je godinama služilo kao nepobjediva mašina – sve češće pokazuje znake umora. Povrede dolaze lakše, oporavci traju duže, a konkurencija je sve mlađa i gladnija.

No, tu dolazi ono što zovu srpski inat. I kad svi kažu „vrijeme ti je, legendo“, on kaže: „Sad ću još jače.“ Zato i postoje špekulacije da bi mogao da nastupi čak i na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 2028. godine, kad bi imao već 41 godinu. Mnogi bi rekli – to je ludost. Ali za Novaka, to je još jedan izazov.

I tu je razlika. Dok drugi broje padove i godine, Novak broji motive. Njemu teren nije samo mjesto za igru – to je mjesto borbe, dokazivanja, i ljubavi prema sportu koji ga je izgradio kao čovjeka.

Nije mu ni novac presudan – sve je to odavno prešao. Nisu mu ni trofeji jedina vodilja. To je osjećaj pobjede, energije sa tribina, osjećaj da je živ – kad trči, servira, kad padne pa ustane, kad pogleda protivnika u oči i kaže: “Igram još.”

Zato, kad god neko postavi pitanje „kad će kraj“, treba znati da za Novaka Đokovića kraj neće doći dok god u njemu ima i trunke volje da uzme reket i stane na liniju. Možda ne znamo datum, ali znamo duh – a taj duh ne poznaje predaju.