Majka nestalog Milana otkrila 4 riječi koje joj je rekao prije nestanka: Da li je ključ u ovome?

Ovi su bili bolni trenuci koje je Marica Đorđević (72) doživjela, majka farmaceuta Milana Đorđevića (42) iz Niša, koji je nestao 10. juna prošle godine na izletištu Bojanine vode na Suvoj planini kod Niša. Uz pomoć pametnog sata povezanog s njegovim telefonom, službeni automobil nestalog farmaceuta iz Niša pronađen je na parkingu ispred Planinarskog doma, 19 kilometara od Niša, sa mobilnim telefonima, laptop računarom i novčanikom, dok je pasoš pronađen kod kuće. Pretražena je cijela Suva planina, ali od njega ni traga ni glasa već 10 mjeseci… Pokrenuta je opsežna potraga, ali do danas nijedan jedini trag nije pronađen.

Evo, sad sam se rasplakala. Slučajno je na televiziji bila pjesma “Maro, šta radiš, Maro”, a on me je tako zvao. Slike sam naređala, gledam ih i plačem. On živi sa porodicom u zgradi preko puta nas. Ja pođem u prodavnicu i odmah mi pođu suze. N

ajteže mi je zbog unuke i unuka. Djeca ne pričaju ništa, znaju da je tata u šumi, da je nestao i da se traži. Mnogo je teško. Kako prolazi vrijeme, tako mi je sve teže – priča Marica kroz suze.

Milan je, kaže njegova majka, 1. marta napunio 42 godine i njemu svi imaju samo riječi hvale: i komšije, i poznanici, i poslovni saradnici. Marica se u mislima već 10 mjeseci svakodnevno vraća u dan kada je sina posljednji put vidjela.

Došao je kod mene oko 8.10 časova. “Neću da doručkujem, doručkovao sam”, rekao je. Popili smo kafu, on je pustio tri, četiri mejla. “Idem, Maro, da radim”. To su mu bile posljednje riječi na izlasku iz mog stana. Ma da je još nešto rekao, ma da sam nešto osjetila neuobičajeno. Ništa! Prešao je ulicu i ušao u auto. Sve je bilo normalno. Moja sestra ga je zvala iz Amerike telefonom. Tetka, kaže, hajde od nedjelje se vidimo. To je bio ponedjeljak. Dan ranije je sa sinom bio u Beogradu na takmičenju “Malac genijalac” gdje je unuk osvojio nagradu. Bio je sretan zbog toga – sjeća se Marica.

Milan Đorđević je od majke otišao u oko 9.10 – 9.15 časova, a na parkingu ispred njegove zgrade su prolaznici čuli neki bučni razgovor.

Prolazila je neka koleginica, imao je dva razgovora, meni su u policiji rekli da je razgovarao sa šeficom. Onda je u 10.30 časova došao u Klinički centar gdje je imao zakazan poslovni sastanak u 11 časova. E to je sad malo pitanje što je poranio. On je uvijek bio tačan. Ona ga je pitala Milane šta ima novo. On je rekao ima i dobro i loše. Šta je to loše – rekao je da mu se otac nedavno razbolio od leukemije. Popričali su, kaže doktorka da je bio malo, onako nervozan, ali da ništa nije pokazivao. Otišao je od nje oko 11 i već u 11.40 časova sigurnosna kamera ga je snimila u Gornjoj Studeni na putu za Bojanine vode – priča Marica.
U 11.45 je već bio na Bojaninim vodama. Prije 12 časova ženi je poslao poruku da ne može da dođe po ćerku u vrtić. I gotovo, više ništa, to je posljednje što je bilo. Moj je rezon da je on gore trebao sa nekim da se nađe u 12 časova, neko je njega čekao. Šta će on u radno vrijeme, službeno obučen u košulji i pantalonama, sa lap-topom, telefonima, na planini u podne? Istraga ništa nije uspjela da otkrije. Nemaju kažu “ni dugme”, ni za šta za šta mogu da se uhvate. Ne mogu krivično da pokrenu ništa, nije ništa napravio i ne može ni potjernica za njim da se raspise. Tako da je istraga na terenu zatvorena, predmet je otvoren do pet godina i sad čekamo, ne znam šta čekamo – priča Marica za “Blic”.

Pas tragač se ukopao kod osmatračnice

Velika pretraga Suve planine nije donijela nijedan konkretan nalaz niti odgovor na pitanje kako je Milan nestao.

Psi tragači su nanjušili trag samo na parkingu, ispod osmatračnice i na terasi Planinarskog doma. Na Milanovim kolima bila je crvena zemlja na točkovima, što znači da je on automobilom otišao do osmatračnice i natrag, jer na tom putu ima crvene zemlje. Na stazama kroz planinu kučići nisu našli nijedan trag, uvijek su se vraćali do Planinarskog doma i osmatračnice. Kada je došao do osmatračnice – pas tragač se ukopao – priča Marica.

Nije u manastirima

Porodica je preko Srpske pravoslavne crkve provjerila da li je Milan u nekom od manastira – stigao je odričan odgovor.

Dobila sam potvrdu da nije ni na Hilandaru, ni u jednom srpskom manastiru u zemlji i inostranstvu. To je napismeno, ali svi kažu da je i to pitanje da li je tačno. Jer oni nisu obavezni da vas o tome obavijeste. Pasoš je ostao kod kuće, ali to je najmanji problem u ovo vrijeme. On je mogao da proglasi nevažećim pasoš, da napravi drugi. Odakle ja znam. Mogao je pod tuđim imenom da pređe granicu – smatra Marica.
Pa on nije sam odozgo otišao. Njegov auto je bio parkiran i zaključan na parkingu kod Planinarskog doma. On sam nije mogao da ode odozgo. Onako elegantno obučen. Bez automobila, gdje će? Pješaka, u kožnim cipelama? On je, prema mojoj logici, u 12 sati morao s nekim gore da se nađe, tačka. To se kod Planinarskog doma sve odigravalo. Odatle, ko ga je odveo, gdje ga je odveo, zašto ga je odveo, to je sve enigma velika, to je veliki znak pitanja do dana današnjeg – veli ona.
Nije sigurno digao ruku na sebe

Majka nestalog farmaceuta iz Niša kaže da ne postoji mogućnost da je Milan digao ruku na sebe.

Nije Milan taj tip čovjeka. Našao bi se bar neki trag da je to u pitanju. A s druge strane, šta će on na planini, mogao je da uradi i ovdje negdje, što bi išao čak gore? – kaže ona.