Psiholozi odgovaraju na često pitanje “Što učiniti u starosti kada se djeca ne žele brinuti o nama?”.
Kad ljudi dođu u duboku starost, većina ih je sama, što im je najneugodnije. Djeca idu svojim putem, često ne želeći ni pogledati svoje stare roditelje. Ispovijesti onih koji su se našli u sličnim situacijama potkrijepljene su i savjetima psihologa.
“Imam 67 godina i živim sama. Tražila sam djecu da se presele k njima, ali su odbili. Ne znam kako dalje živjeti…” Izjava žene na društvenim mrežama je izjava nekoga tko žudi za nekim Krikovi starca u pratnji.
Nakon ovog priznanja počele su se događati ovakve stvari:
“Imam 68 godina i živim sama. Suprug mi je odavno mrtav. Nastavljam raditi jer jedino to može pobjeći od dosade. Ovih godina živim kao robot i ništa me ne veseli !”
“Nemam hobija i neću ih tražiti, prestara sam. Ponudila sam sinu da se preseli u moj stan koji je veći od njihovog, no snaha se protivila. Čini se ona ne želi živjeti pod istim krovom sa svojom svekrvom, silazi!
Evo što psiholozi preporučuju takvim osobama:
“Nedostatak hobija i, što je još gore, nedostatak želje za pronalaženjem hobija može biti znak depresije. Stoga nije suvišno da se starije osobe posavjetuju s neurologom, psihologom ili psihoterapeutom”, kaže Psihološko savjetovalište Arina Lipkina.
Stručnjaci su uvjereni da se u modernom svijetu 67-godišnjak ne bi trebao osjećati staro. I u ovom slučaju nije problem što djeca ne žele odvesti roditelje kući. Umjesto toga, odrasli potomci jednostavno cijene osobni prostor koji su stvorili za udobnost koja im je potrebna.
“Ova žena bi se trebala osloboditi iluzije da je život s djecom najbolji za nju. Uostalom, ona ima drugi način – živjeti svoj život punim plućima. Dobro se osvrni oko sebe i vidi koja su zanimljiva mjesta oko tebe, dosta je .Možete posjetiti događanja koja se održavaju u blizini i vidjeti mjesta do kojih ne možete doći, potrebna su nam nova društvena iskustva”, uvjerava psiholog.
Najgore je kad se čovjek zatvori u običan krug interesa tipa “gledanje televizije, odlazak u dom zdravlja, odlazak u trgovinu…” Uzak krug obaveza čini da svaki dan bude isti kao prije, iu ovom slučaju Pod ovim uvjetom, postojan osjećaj usamljenosti postaje idealno tlo za razvoj.
Danas su mogućnosti za ljude bilo koje dobi veće i bilo bi glupo ne iskoristiti ih. Neki su se ponovno vjenčali, neki pronašli nove hobije…
Istovremeno, ogromna odgovornost leži na mlađoj generaciji. Uostalom, potomci su sposobni učiniti sve što je potrebno kako njihovi najmiliji ne bi izgubili interes za život čak ni u starosti.
