“Znala sam da su se mnogo voljeli. Bili su sinonim za ljubav i ljepotu u našem gradu. Spletom nesretnih okolnosti ona je nastradala, bila je umjetnik.
Prošle su godine, mic po mic smuvala sam ga i zaista smo imali sličnu ljubav. Sve do prije neko veče kada sam u bijesu ali skroz slučajno polupala vaznu koju mu je ona napravila.
Naljutio se je i rekao da je gotovo, da me ostavlja i da napustim stan, do zore se nije vraćao.
Danas sam saznala da je prešao u Beograd na neko vrijeme. Život mi se srušio, jer čak ovako živa nemoćna sam u odnosu na sjećanje na nju.
Možda je i bolje tako ali on je jedina stvar koju sam ikad voljela i željela.”
(Izvor: Ispovesti.com)
